28.7.2018 Mlini-Prevlaka
Dižem se u 5 sati na brzinu se spremam. Dok se spremam otvorio sam onu drugu bočicu rakije. Moram priznati da mi nije legla ali morao sam je isprazniti kako bi staklenu bočicu mogao baciti u smeće. Sinoć sam gledao malo kartu i nisam baš vidio neke pravce po kojima bi hodao a da nije brza cesta. Ma koga briga idem po magistrali jer sada više ne bi imao snage da nekuda lutam pa da se moram vračati radi kakvog neprohodnog puta i staze. Želim ovo što prije završiti i idem magistralom. Hodanje po magistrali do Čilipa je vrlo zamorno jer je od ranog jutra promet poprilično gust. Tek poslije Čilipa malo je manje auti na cesti. Vrlo je teško i opasno hodati magistralom dok auti jure uz mene. Prvu veću stanku radim u jednoj konobi iza Čilipa. Tu me jedna starija gospođa kad je čula od kuda idem počastila sa punom zdjelom grožđa koju sam ja bez srama i stida cijelu pojeo.
Ponovno sam se zaustavio u mjestu Gruda gdje sam u diskontu uzeo nešto namirnica. Razmišljam kako je ovo moja zadnja opskrba jer do sutra bi mi ova dopuna trebala biti dostatna. Tu me ulovio i iznenadni pljusak koji po mojoj aplikaciji nije trebao padati. No kako je brzo došao tako je i prošao ali zato je osvježio zrak i hodanje u nastavku je bilo puno ugodnije. Prije mraka došao sam u mjesto Vitaljina gdje sam malo zastao kraj jednog štanda sa domaćim proizvodima kojeg drži jedan stariji gospodin. Počastio me je sa domaćim vinom a ja sam odlučio kupiti jednu bocu. Kako nije imao manju bocu uzeo sam litru i pola tako sada sa isto toliko vode opet u ruksaku imam tri litre tekućine što je osjetno otežalo moj ruksak. Čim sam napustio Vitaljinu nakon kilometar dva preda mnome se sa lijeve strane ukazala Crna Gora a sa desne strane Prevlaka sa uočljivim rtom Oštrom i starom tvrđavom na njemu. Na tabli kod skretanja za granični prijelaz čitam Prevlaka 3 km a Rt Oštro 5. Oduševljenju nema kraja konačno i vizualno vidim kraj svog puta. Već je pao mrak kad sam došao do konobe „Gusar“ a vlasnik polako sprema konobu za zatvaranje. Nisam mu to mogao dopustiti. Čak mi je odbio poslužiti piće sa izgovorom da upravo zatvara.
Tek kad sam mu ispričao od kuda i kako dolazim popili smo po dvije rakije i malo popričali o Prevlaci. Na upit gdje smijem postaviti šator on veli gdje god hoćeš. Iako sam mislio još večeras otići do tvrđave i tamo noćiti nakon dvije rakije sam se predomislio i šator podigao na plaži nasuprot konobe. Iako sam kupio litru i pol vina sa namjerom da proslavim dolazak na Prevlaku no nakon rakije, nije mi nekako leglo. Kad je vlasnik pogasio svjetla i otišao na počinak nije ni meni ništa drugo preostalo. Tek kad sam krenuo postavljati šator za spavanje postao sam svjestan umora koji me je obuzeo. Odmah sam zaspao čim sam ušao u šator.
29.7.2018 Rt Oštro – Kupinec
U noći oko tri sata probudila me neka vesela ekipa koja je ovdje došla na noćno kupanje. Uopće se nisu ustručavali galamiti iako su vidjeli moj šator i mene kad sam provirio da vidim tko je. Samo su vikali ugledavši me sory…sory.. Trajalo je njihovo noćno kupanje kao i galama dobrih sat vremena nakon čega su brzo nastali kao što su i došli. Unatoč umoru i pospanosti probudile su me prve zrake sunca koje se pojavilo iznad Crne Gore. Slijedi ubrzano spremanje pojeo sam zadnji mesni narezak nakon čega idem proći ova zadnja dva kilometra mojeg dugog puta kroz Hrvatsku. Dolaskom do tvrđave nisam osjećao ništa, niti radosti niti ushićenja. Više sam bio ushićen sinoćnjem dolaskom na Prevlaku. Jedino osjećaj da su mi ova zadnja dva kilometra bila najteža dionica mojega puta. I tako dok sam ja pokušavao pronaći nekakav smisao ovog mog dugog puta od devedeset dana pojavio se kod tvrđave auto sa dvoje domaćih turista i njihovom kćerkom. Zamolio sam ih da me poslikaju što su oni rado učinili.
Oni su brzo razgledali tvrđavu otišli u auto i krenuli nazad prema kopnu. Tek kad su mi nestali iz vidokruga sine mi da sam ih mogao pitati da me odvezu do nekog mjesta. Bravo za mene ovdje sa Prevlake nema nikakvog javnog prijevoza a ja više ne planiram hodati nazad. Kako god do konobe sam se morao vratiti pješice. Vlasnik konobe mi savjetuje da pitam nekog od kupaća koji su došli na kupanje da me povezu do nekog mjesta gdje ima kakav javni prijevoz. Gledam aute koji dolaze i odlaze svi su krcati i ne vidim koga bi mogao pitati. Na sreću došao je jedan vlasnikov poznanik u konobu i odmah ga pitam da me odveze do prvog mjesta gdje ima autobus. On je odmah pristao i nakon kraćeg razgovora sa vlasnikom odvezao me do Vitaljine gdje sam imao autobus za Dubrovnik ali tek za sat vremena. Autobus je ipak došao i ja sam se našao u Dubrovniku. Još iz autobusa sam nazvao prijatelja Darka da se nađemo jer se dugo nismo vidjeli. Ja sam prvi došao pa sam naručio jednu picu jer sam bio dosta gladan. Još prije pice došao je i Darko. Kad sam mu rekao da planiram katamaranom za Split on pogleda na sat i veli da mi zadnji za Split ide za pola sata. On mi se ponudi da će sa motorom skočiti kupiti mi kartu a ja da polako krenem sa ruksakom do pristaništa. Dam njemu pola pice da je spremi u kutiju od motora a sa drugom polovicom krećem do pristaništa usput je jedući. Taman pred pristaništem završavam polovicu pice a Darko me čeka sa drugom polovicom i sa kupljenom kartom u ruci. Dok sam čekao u popriličnom redu za ukrcaj riješio sam i drugu polovicu pice. Za druženje sa Darkom nije bilo vremena osim par selfija i srdačnog pozdrava.
U katamaranu sam ostavio jedan mobitel mada nisam bio siguran jer sam se nadao da sam ga spremio u ruksak. Nazad mi se nije dalo vračati još uvijek se nadajući da je negdje u ruksaku. Na autobusnom kolodvoru u Splitu pitam za bus a gospođa na šalteru veli da zadnji kreće za 15 minuta i već je na stanici. Ništa kupujem kartu i ukrcavam se u njega. Javljam supruzi preko tableta da me čeka u Zagrebu ujutro u 5 sati. Pitam konduktera zašto tako dugo putujemo a on veli da je to lokalna linija i da do Zadra stane na svakoj stanici. Super meni ne smeta putovao sam ja zadnja tri mjeseca i sporije. Nadam se samo da ću do Zagreba moći malo i spavati. Iako smo svako malo stajali bus je do Zagreba došao u predviđeno vrijeme . Na autobusnom kolodvoru čekala me supruga i nakon pola sata bio sam konačno kod kuće. Kad sam se uvalio u svoj naslonjač tek sam tada shvatio da je moje putovanje završilo ,……. Bar za neko vrijeme….
