16.7.2018 Gračac-Otonski gaj
Probudio sam se oko 5 sati a pošto su mi sve stvari bile spremljene u ruksaku još od sinoć apartman sam napustio oko pola šest. Od Gračaca sam se kretao cestom prema Kninu nekih šest kilometara gdje sam skrenuo na put koji ide u pravcu Tremzine ili po nekim kartama Čardak. Na njega se nisam imao namjeru penjati iako postoji u mojoj karti ucrtan planinarski put skroz do vrha. Kretao sam se isključivo makadamom a jednim dijelom se to pretvorilo u malo širu stazu po kojom se ne baš često prolazi. Na magistralu sam se spustio negdje ispod Otrića po kojoj sam opet morao hodati oko pola kilometara kako bi se strmim putem spustio u kanjon na izvor Zrmanje. Na sam izvor nisam išao jer je malo of trail a i sunce je poprilično zagrijalo pa sam nastojao čim bliže se primaći Kninu. Hodao sam desnim tokom rijeke Zrmanje po jednoj asfaltnoj cesti na kojoj sam sreo samo dva auta. Nakon sela Kusac prelazim Zrmanju preko mosta i nakon kratkog vremena nestaje puta i staze a gpx trag od Via Dinarike vodi uzbrdo prema gornjem platou iznad rijeke Zrmanje zvan Otonski gaj. Krećem se striktno po Gpx tragu i vidljivo je da je nekad davno tu postojao put ili staza koja je išla uzbrdo ali sve je zaraslo u nisko raslinje, trnje i borove tako da stalno nailazim na zelene barijere koje teškom mukom savladavam. Na nekim mjestima se provlačim puzeći a ruksak mi stalno zapinje uz granje. Na ovom dijelu poderao sam na više mjesta hlače, ruke su mi sve izgrebane i sav sam krvav od ogrebotina. Ovaj uspon da postoji lijepo uređena staza prošao bi za 15-30 minuta a ja sam ga prolazio dobra dva i po sata.
Dok sam se teškom mukom probijao potrošio sam gotovo svu vodu jer među ovim grmljem vlada strašna sparina. Kada sam se dokopao prohodnog puta naišao sam na jednu kuću gdje sam vidio čovjeka i zamolio ga da mi natoči vode. Gospodin mi je odmah pokazao pipu i prvu flašu koju sam natočio odmah sam je cijelu popio koliko sam bio žedan i iscrpljen. Kada sam se snabdio sa vodom odlučio sam da nađem mjesto za bivak i završim sa hodanjem. Odmah nakon nekog sela našao sam pogodno mjesto postavio šator nešto malo pojeo i krenuo sam odmah na počinak.
17.7.2018 Otonski gaj-Guge
Ujutro su me probudile ovce koje su se čule u blizini. Iako je sinoć jako grmjelo i kiša tokom noći lijevala kao iz kabla ja sam spavao kao beba a šator je sve padaline besprijekorno podnosio. Spremio sam si doručak i skuhao kavu a vanjski dio šatora stavio na sunce da se malo osuši. Iako u su se sunčane zrake tek probijale kroz još uvijek prisutne oblake šator se brzo osušio čemu je pripomogao lagani vjetar koji je puhao. Taman kad sam sve pospremio i počeo stavljati ruksak na leđa do mene dojuri ogroman pas koji obavezno ide uz ovce ali na moju sreću ovaj je samo malo zalajao ali nije pokazivao nikakvu agresivnost.. Poslije za psom je došla starija pastirica sa kojom sam razmijenio par rijeći a onda nastavio cestom prema Kninu.
U Knin sam ušao poslije podne te sam prvo otišao kod spomenika braniteljima gdje sam se poslikao a onda u prvu veću trgovinu gdje sam obavio dopunu hrane za tri dana koliko sam računao da će mi trebati za Dinaru. U jednom kafiću popio sam nekoliko pića dok sam čekao da mi se napune svi uređaji sa strujom, a i meni je odgovaralo punjenje sa hladnim pićima i toplom kavom.. Još sam u centru svratio na pizu i popio jedno pivo nakon čega sam se iz Knina uputio prema mjestu Guge od kuda počinje uspon na Dinaru. Uz obavezne tri litre vode u jednom potoku sam uzeo dodatne dvije litre vode koje će mi trebati za noć . Voda iz potoka je bila bistra kristalno čista i super hladna tako da sam svu vodu zamijenio sa ovom iz potoka. Tako natovaren sa 5 litara vode i punim ruksakom namirnica krenuo sam se penjati na Dinaru. Odlučio sam naći prvo prikladno mjesto za postaviti šator i prenoćiti. Takvo mjesto sam našao nakon 45 minuta otprilike i nakon skuhane večere krenuo sam na počinak jer sutradan me čeka teški dan ne zbog uspona nego lijepog sunčanog vremena koji su nagovijestili prognostičari.
