20.7.2018 Glavaš-Hrvace
Iako sam se probudio u 5 iz Glavaša sam krenuo tek oko 7 sati.. Išao sam nekim stazama između makija a djelomično sam koristio i staru Napoleonovu cestu koja je toliko ravna kao da su je ravnalom ucrtali u ovom Dinarskom kršu. Došao sam na izvor Rijeke Cetine koje me oduševilo sa svojom prozirnom modrinom. Malo niže na Cetini sreo sam jedan mladi par iz Zagreba koji su me počastili pivom i kavom. Oni obilaze autom do planine onda se penju na vrhove i tako provode svoj godišnji u aktivnom odmoru. Tu sam donio neke odluke koje će promijeniti moj trail jer su mi se pojavili bolovi u desnom koljenu a zadnjih par dana imam povišeni tlak tako da sam odustao od penjanja drugog dijela Dinare nego ću trail usmjeriti uz umjetno jezero Peruča i domoći se Sinja gdje moram napraviti i opskrbu namirnica. Cesta iznad Peruče je jednim dijelom asfaltirana a onda prelazi u makadam.
Od Peruče nakon nekog vremena sam sa makadamske ceste ponovno došao na asfaltnu cestu kojom sam prešao preko mosta iznad rijeke Cetine. Iako je teren ravan počelo me sve jace boljeti koljeno pa sam počeo razmišljati o danu odmora. Od Knina pa sve do kraja jezera Peruca nisam naišao na niti jednu trgovinu ili kafić ali sam naišao na frizerski salon “Tko te šiša” te sam iskoristio tu blagodat civilizacije i dao si napraviti pristojnu frizuru sa punim tretmanom pranja i šišanja moje sad već poduže kose. Prema Sinju sam krenuo jednom sporednom cestom . U mjestu Hrvace sam naišao na veliki broj restorana i iznajmljivača soba te je pala odluka da u restoranu Venezija večeram i uzmem sobu. Cijena je bila više nego pristojna sve zajedno sa večerom i pićem me koštalo 200 kn.
