PODRAVINA I MEĐIMURJE

PODRAVINA I MEĐIMURJE

Poslije Kalnika me poslužilo lijepo vrijeme tako da je hodanje do Ludbrega bilo veoma ugodno.  Hodao sam uz rijeku Bednju Ludbreškom planinarskom obilaznicom iako nisam išao kroz grad i nisam prošao kroz točku „centar svijeta“. Na nekim mjestima morao sam se probijati kroz visoku gustu travu i zaraslu stazu Ludbreške obilaznice. No ništa previše problematično. Kako sam ovaj dio prehodao prilikom istraživanja puta krajem 2017 godine sve mi je bilo poznato tako da sam znao u kakvom je stanju ovaj dio Ludbreške obilaznice uz Bednju. Prije Ludbrega put vodi poljskim putevima skroz do mosta preko Drave. Blizu mosta preko Drave je Jezero HE Donja Dubrava dužine 11 kilometara najveće umjetno jezero u Hrvatskoj. Upravo na ovom jezeru sam odlučio noćiti jer sam i njega upoznao još na prošlogodišnjem trailu i poslije istražujući rutu prema najsjevernijoj točki Hrvatske. Uz samo jezero nalazi se „Marina Prelog“  idealno mjesto za odmor na ruti mnogih rekreativaca, trkača, biciklista, nautičara te brojnih zaljubljenika u prirodu. Tu sam upoznao dva ribića koje sam pitao gdje bih mogao prenoćiti a da nikog od rekreativaca i izletnika ne uznemiravam svojim prisustvom.

Oni su mi predložili da mogu postaviti šator pokraj njih i da u slučaju kiše mogu se skloniti u njihovom autu. Počastili su me sa konzervom pive naglasivši da im je to zadnja.  Pošto je bilo dosta vremena otišao sam u obližnji restoran nešto pojesti i malo se okrijepiti a morao sam dopuniti svoje uređaje. Dok sam večerao u restoranu vani se spustila kiša jako obilna padajući više od sat vremena. Odmah sam znao da će noćenje biti izrazito vlažno a možda i hladno.  Po prestanku padalina uzeo sam u restoranu tri pive za van i uputio se do ribića sa namjerom da uz njihov ribički kamp prenoćim. Oni su bili oduševljeni kad sam se vratio do njih pogotovo sa pivama koje sam im donio. Odmah se na malom stoliću na sklapanje našlo narezanog, špeka, kobasica, čvaraka, luka i paradajza i fešta je mogla početi. Nakon popijenih piva bila je dobra i domaća rakija tako da se druženje sa ovom ribičkom ekipom oteglo duboko u noć.

 

Sutradan oko sedam sati pozdravio sam se sa ribičima te im se zahvalio na svemu sa čime su me počastili. Spakirao sam svoj totalno mokri šator i vlažnu vreću u ruksak i krenuo prema Prelogu. U Prelogu sam napravio malu opskrbu sa namirnicama zadržao se u gradu tek toliko da popijem kavu i rakiju. Sljedeće noćenje sam imao u poljima prije Gornjeg Kraljevca dosta udaljeno od bilo kojeg naseljenog mjesta. Bivak sam postavio još za dana kako bi posušio šator i vreću pri zadnjim zrakama sunca. Na počinak sam otišao dosta rano kako bi sutradan bio odmoran jer sutradan bi trebao završiti prvu dionicu Hrvatskog dugog puta došavši do najsjevernije točke Hrvatske.

Odgovori