Dobri duhovi puta

Od kako sam na trailu a još i prošle godine na (onih 900 km) trailu susrećem se sa nametnutim trail angelsima koji se pokušavaju ugurati u ovu hrvatsku priču CLDT-a. Iskopirani su po uzoru trail angelsa sa PCT-a. Iako je ideja zanimljiva i dobra ona kod nas nije i neće zaživjeti još neko vrijeme kao ni trail po kojem će godišnje hodati nekoliko tisuća hodača. No, prvi koraci su najvažniji što je i meni poticaj da ovo moje hodanje bude samo prvi korak nekog budućeg hrvatskog traila. Zašto sam se dotaknuo trail angelsa ili da ih nazovem anđeli staze? Zato jer oni kod nas u Hrvatskoj ne mogu funkcionirati kao sto je to slučaj na PCT-u. Jer trail kao takav ne postoji pa tako ni anđeli traila ne postoje. Ovi isforsirani, preslikani i nametnuti angelsi dođu više kao pokora.

Iako sam prošle (na 900km traila) i ove godine imao ugodna iskustva sa ljudima koji prvi put čuju za ovakav način hodanja i koji su mi u oduševljenju nesebično  pomogli i počastili me hladnim pićem, voćem sa njihove voćke ili stolicom za njihovim stolom u hladovini dvorišta. To su za mene iako rijetki, istinski i pravi dobri duhovi traila i koje ja kao hodač na stazi cijenim mrvicu više od onih koji to rade organizirano i naručeni od samih hodača. Tako su mi u par navrata naručeni trail angelsi došli kao pokora. Zašto? Oni očekuju druženje nakon par sokova i hrane koje su mi nesebično donijeli. Velika im HVALA jer su uložili svoje novce, vrijeme i dobru volju da naprave nešto dobro. Ali dragi moji shvatite ; – nakon cjelodnevnog hodanja opaljen suncem, išiban vjetrom ili opran kišom željan sam samo mira i počinka.

Zatim, nema ništa gore nego kad dobijete odmorenog poletnog trail angelsa sa malim ruksakom koji vam se želi pridružiti u cjelodnevnoj hodnji. Tada ja sa 22 kg teškim ruksakom te bezbrojnim žuljevima i umornim nogama  moram parirati  odmorenom i poletnom trail angelsu s njegovim ruksakom od 5kg namijenjenim za jednodnevnu hodačku turu. Dragi trail angelsi nemojte mi se pridruživati sa malim ruksakom, ko Boga vas molim, u hodanju na jedan ili dva dana. Dragi dobri duhovi traila, anđeli staze ili trail angels kako god se ubuduće zvali ; – mi hodači smo se na ovaj dugački put uputili dobro organizirani i imamo sve što nam treba na našim leđima u našim ruksacima i spremni smo izdržati sve vremenske nedaće. Tako da ne trebate brinuti za moju udobnost. Jer pravi True Hiker da udobnost treba ne bi nikad kretao na ovakav put. Meni osobno su bili najdraži oni slučajni i spontani susreti sa raznim dobrim ljudima. Ljudima koji nisu samo počastili mene nego sam i ja imao priliku počastiti njih.  Druženje sa njima bilo mi je neprocjenjivo, nezaboravno i ugodno iskustvo . To ja zovem dobrim duhom traila ili trail angelsima.

Kroz Slavoniju i Baranju puno nam se ljudi pridružilo kako na putu tako i sa nezaboravnim dočecima gdje su nam organizirali ne samo kratkotrajnu okrjepu nego i prave fešte sa ogromnom količinom hrane i pića.  Iako su druženja bila ugodna hodači drugi dan na putu plaćaju cijenu zbog neispavanosti, mamurluka što rezultira sporije hodanje i prijeđene manje distance. Više sam sklon slučajnim susretima na putu nego organiziranim. No kako god neizmjerno sam zahvalan svim dobrim ljudima koji su nam organizirali ove “fešte i lude provode osigurali smještaj”  i onima koji su dio puta sa nama hodali ali svejedno ovaj koncept mi se nije dopao i više su me oduševili ne organizirani i spontani susreti i druženja sa puno dobrih ljudi na mom putu.

 

Odgovori