37. Dan

37. Dan
Trideset sedmi dan
10.9.2017 Nedjelja

Error: map could not be loaded - a map with ID 41 does not exist. Please contact the site owner.

Ukupno prijeđeno 28,5km.

Probudio sam se jako rano dobro raspoložen jer je protekla noć bila ugodna i topla iako je vani i na vanjskim stijenkama šatora bila poprilična rosa. Pipnuo sam kamen koji me tijekom noći grijao i ustanovio sam da je još uvijek topao. Najradije bi se zavukao ponovno u vreću ali danas se mora napraviti poprilično kilometara većinom po asfaltu tako da treba što prije krenuti tim više što iza 3-4 sata po prognozi dolazi nova kiša. Gledam na tabletu vremensku prognozu na više aplikacija i više portala i ono što vidim nimalo mi se ne sviđa jer red lošeg i kišovitog vremena će biti tijekom cijelog devetog mjeseca.

Ovakvih sunčanih dana poput današnjeg više po prognozi neće biti osim možda koji dan bez kiše ali oblačan. Krenuo sam prema Netretiću i cijelim putem kalkulirao što će biti s mojim treilom s obzirom na ovakvu prognozu. Računam da imam još samo jedan par suhih čarapa i samo jednu suhu i čistu majicu a ovu mokru odjeću u ruksaku jednostavno nemam gdje posušiti osim ako bi se duže zadržao na jednom mjestu za što nemam baš puno vremena ako hoću doći do Severina na Kupi prije kiše. Najlogičniji zaključak je da danas do daljnjeg prekinem trail tim više jer nemam više nikakvog mobitela. Tablet mi ima Internet samo gdje imam jači signal a na ovom terenu takvog signala više nema nego ima tako da sam komunikacijski gotovo odsječen od svijeta. Po kišnom i maglovitom vremenu teško je pratiti trag i kartu preko tableta jer ekran poludi kada se namoči i navlaži.

U Netretiću sam se zaustavio samo nakratko u jednom kafiću gdje sam na brzinu popio jutarnju kavu i rakiju te sam odmah krenuo asfaltnom cestom dalje prema Vukovoj Gorici sad već siguran da ću prekinuti trail. Sa suprugom sam se dogovorio preko messengera da ću se još javiti iz Zdihova ili Rima te da onda krene po mene. Do Zdihova sam skroz išao asfaltom iako ima mogućnost da se dijelom ovog terena ide uz samu Kupu što ja sada nisam htio isprobavati a taj dio staze morat ćemo naknadno utvrditi. Do Kupe sam se spustio kod mjesta Zdihovo jer od Zdihova do Severina na Kupi sam trasirao stazu uz samu kupu još u proljeće. Kod Rima sam uspio poslati supruzi poruku da krene i da se nađemo u Severinu na Kupi.

Ona je došla nešto malo prije mene i nakon par fotki krenuli smo nazad prema Rimu i istoimenom restoranu gdje smo se odlučili počastiti jednim finim ručkom. Taman kad je jelo stiglo na stol počela je prvo lagana kiša a kad smo krenuli autom prema doma spustila se poprilična kišurina a ja onako iz auta si mislim kako sam dobro odlučio i što ne moram još jednu noć spavati u vlažnom šatoru i drugi dan hodati po kiši po bespućima lijepe naše.
Nakon nekoliko dana od napuštanja treila gledajući vremensku prognozu pitam se jeli ovo kraj treila za ovu godinu. Teoretski još bi se moglo doći do Prevlake ako bi mi vremenske prilike bile naklonjene ali praktički gledajući mislim da do Dubrovnika ove godine ne ću doći bar ne pješice. Ako se još posloži nekoliko dana lijepog vremena pokušat ću proći Gorski Kotar i Istru pa opet Gorski prema Velebitu tako da mi za sljedeću godinu ostane Velebit Dinara I Biokovo te preko Pelješca i Dubrovnika put do Prevlake.
Kad bi vrijeme mogao vratiti unazad sve ovo bih opet ponovio jer ovaj put iako još većim dijelom ne trasiran koji je još uvijek samo jedna velika ideja a ja mogu reći jedna lijepa i prekrasna ideja koja bi uz malo dobre volje lokalnih moćnika mogao postati Hrvatska atrakcija i ubilježen u svjetskoj mapi kao jedan prelijepi i atraktivni Croatian Long Distance Trail. Jedino što bih mijenjao vrijeme polaska možda mjesec ili više dana krenuo bih prije mada je teško predvidjeti vremenske prilike i neprilike jer one vas mogu zadesiti bilo koji mjesec.
Vidimo se ponovno na CLDTu ma kada god to bilo.

Odgovori