34. Dan

34. Dan
Trideset četvrti dan
7.9.2017 Četvrtak

Error: map could not be loaded - a map with ID 38 does not exist. Please contact the site owner.

Ukupno prijeđeno 9 km

Kako god bili dobri ovi trail magici jedna stvar nije nikako dobra. To je drugo jutro kada treba krenuti na trail dok te ekipa sa smiješkom pozdravi i ode u svoje suhe i tople domove. Buđenje u jutro bilo je ugodno suho i toplo iako s malom dozom glavobolje. Nije ni čudo kada sam sinoć pio pivo, vino i orahovac. U šatoru mi je bilo izuzetno toplo jer sam u vreću stavio vrući kamen zamotan u ručnik koji me cijelu noć grijao i koji je još uvijek ujutro bio poprilično topao. Ja to zovem centralno u šatoru.

Kad je ekipa otišla odmah je došla kiša prvo lagana a kako sam se penjao prema Geri padala je sve jače. Moje zaštitno odijelo (hlače za kišu i kišna kabanica) su dobro odolijevali pa i tenisice iako su izvana bile skroz mokre iznutra su bile skroz suhe zahvaljujući i gamašama koje sam stavio na noge. Sve je bilo u redu i bio sam bez obzira na kišu zadovoljan sve dok nisam počeo prolaziti kroz mokru visoku travu i mokro grmlje. Kako god odijelo i obuća štite od kiše ova mokra visoka trava kroz koju prolazim me uspjela smočiti tako bez obzira na kabanicu majica mi je ispod bila skroz mokra. Počele su propuštati i tenisice iako su se dugo i dobro držale. Kad ste ovako mokri nema stajanja radi odmora morate lagano ici do cilja gdje se možete presvuci u suho.

Zbog mokrih okolnosti brzo sam se približio vrhu Gere gdje je kisa čak i prestala padati zato što sam ušao direkt u oblak. Ovo je toliko smanjilo vidljivost da je vizualno vise bila nemoguća orijentacija. Morao sam cijelo vrijeme gledati u tablet i osloniti se na gpx trag i gps navigaciju koja me dovela do samog vrha. Ne smijem niti pomisliti sto bi bilo da mi ne daj boze crkne tablet. Kod crkvice pod nadstrešnicom sam skinuo mokru majicu i tenisice te mokre čarape i preobukao se u suho. Tenisice sam ostavio da se cijede a obuo sam kroksice da ne močim ponovno suhe čarape. Odmah sam stavio kuhati caj koji me poprilično ugrijao i uz suhu odjeću bilo je ugodno iako je bilo prilično hladno. Poslije čaja sam skuhao gulaš s prženim špekom nakon sto sam ga pojeo zavukao sam se u vreću i malo zadrijemao.

Svatko tko je bio na Geri valjda zna kako izgleda sklonište to je doslovno supa, neuredna koja prokišnjava na vise mjesta a između dasaka iznutra može se razgledavati krajolik. Prava vila propuh. Probudio me zvuk radiostanice a na ulazu u skloniste vidim siluetu interventnog policajca. Pozdravim ga i upitam treba li osobnu a on je rekao da ne treba i da samo nastavim spavati jer je po mojim stvarima vidio da sam planinar i očito mu planinari nisu interesantni. Ja sam se svejedno ustao i ponudio sam ga čajem koji sam kanio sebi skuhati sto je on prihvatio i tako smo započeli uz caj ugodan razgovor kao kolega s kolegom iako sam ja bivši policajac specijalac u mirovini o on interventni policajac. Našli smo dosta bliskih tema za razgovor a on se jako interesirao za naš CLDT projekt. Nakon nekog vremena on je otišao svojim poslom a ja sam se ponovno zavukao u vreću i odlučio pisati blog od zadnja dva dana sto je bilo izuzetno teško jer su mi se prsti počeli smrzavati od hladnoće. Brzo sam završio navukao još šator preko vreće i odlučio krenuti na počinak. Noć je bila toliko hladna da sam se stalno budio čim bi mi šator skliznuo s vreće. Uglavnom zaključio sam da mi trail dolazi u pitanje ako se nastavi ovako hladno i mokro vrijeme.

Odgovori