25. Dan

25. Dan
August 23, 2017
Dvadeset peti dan 20.8.2017 Nedjelja

Error: map could not be loaded - a map with ID 29 does not exist. Please contact the site owner.

Ukupno prijeđeno 26 km

Sinoć dok sam hodao po kiši koja je lagano padala najviše sam bio skoncentriran ne bi li u mraku pronašao neku nadstrešnicu ili autobusnu kučicu kako bi dočekao jutro suh. I kad sam već dosta odmakao od Podturena kiša je polako prestajala padati a ja sklonište nisam našao. Odlučio sam postaviti šator na prvo pogodno mjesto. Kada padne mrak vrlo je teško locirati zgodno mjesto za prenoćiti, tako sam i ja odabrao jedan šumarak sa dosta visokim akacijinim stablima. U visokoj travi našao sam jedno mjesto gdje sam jedva uspio u mrkloj noći postaviti šator.
Dok sam postavljao šator primijetio sam da je sve puno komaraca i koji se uopće ne obaziru na moj sprej protiv komaraca i bez milosti mi piju krv. Činjenica je da su ovi Murski komarci najkrvoločniji. Krvoločniji od onih Dunavskih i onih Dravskih koje sam također imao priliku upoznati. Taman kad sam postavio šator počela je kiša padati sve jače a u daljini se čula grmljavina i vidjele su se munje. Uvukao sam se u šator i odmah zaspao. Probudio sam se svega dva ili tri puta u noći kada bi kiša i pljusak koji je udarao po šatoru bila intenzivnija od uobičajenog. Ujutro se vrijeme smirilo, kontrolirajući šator ustanovio sam da je dobro izdržao sinoćnju kišu.
Jedino je bio jako mokar izvana od kiše a iznutra od kondenzacije. Unatoč vlazi i kiši ja sam se probudio potpuno suh i nije mi bilo niti jedan trenutak hladno u šatoru i mogu reći da sam se dobro naspavao. Šator sam spakirao u ruksak onako mokar i odmah sam krenuo dalje. Nastavio sam hodati prema Svetom Martinu na Muri a nakratko sam se zadržao u Murskom središću gdje sam popio uobičajenu kavu i šljivovicu te napunio uređaje električnom energijom.
Kada sam došao u mjesto Hlapčine nadomak najsjevernije točke Hrvatske upoznao sam jednog gospodina koji me pozvao u svoje dvorište te me počastio sa dobrim međimurskim vinom. Kod njega sam dotočio vodu i taman kad sam krenuo prema najsjevernijoj točki Hrvatske gospodin mi se ponudio da me otprati prečicom preko sela na svom biciklu. Gospodin se zove Robert i iz razgovora sam saznao da je upoznat sa Američkim PCTom i čuo je za podvig Nikole Horvata te je oduševljen što taj koncept traila pokušavamo primijeniti u Hrvatskoj. Kad upoznaš ovakve ljude koji razumiju ovo što mi iz CLDT-a radimo dobiješ neku energiju i volju da napraviš sve da ovaj projekt čim prije zaživi u “Lijepoj našoj”.
Kod najsjevernije točke Hrvatske ima jedan restoran na Muri pored jednog mlina gdje sam se počastio sa ručkom. Nakon ručka prošao sam kroz mjesto Sveti Martin na Muri i naglo zaokrenuo svoj smjer prema jugu pa preko Kopelšćaka prohodao sve iza Prekope prije Dragoslavca gdje sam na jednom brijegu u vinogradima našao mjesto za bivak. Ovo mjesto je jedna viša točka sa kojeg se vidi Ivanščica, Ravna gora, Čakovec i Varazdin koji noću daju poseban doživljaj sa ovog brijega.

Odgovori