O Putu
Hrvatski dugi put je preko 2000 kilometara dugačak turističko-planinarsko-avanturistički pješački put u nastanku koji će se protezati od Iloka na hrvatskom istoku, pa skroz do Prevlake na jugu Hrvatske. Ovaj put definiraju četiri točke kroz koji prolazi: Ilok, Sveti Martin na Muri, Savudrija i Prevlaka čime se spajaju najistočnija, najsjevernija, najzapadnija i najjužnija točka Hrvatske. Put je podijeljen u tri etape: 1.Istok-sjever, 2.sjever-zapad i 3.zapad-jug Hrvatske. Hrvatski dugi put prolazi kroz ravnice poljskim i makadamskim stazama, kroz šume i planine planinarskim i šumskim putevima i planinarskim obilaznicama, kroz nacionalne parkove i parkove prirode pritom izbjegavajući maksimalno naselja i mjesta te ceste i brze prometnice gdje god je to moguće. Kod trasiranja puta vodio sam se načelom da put vodi kroz prekrasne krajolike, povijesne i kulturne znamenitosti pritom da se što manje odvaja od iskonske prirode i divljine kojima Hrvatska obiluje. Filozofija Hrvatskog dugog puta je da čovjeka bar privremeno vrati prirodi i što više se odvoji od civilizacije i njenih pogodnosti. Hodajući Hrvatskim dugim putem čovjek će imati priliku spoznati samog sebe i svoje mogućnosti a nadam se po završetku puta imati pozitivniji odnos i stav prema prirodi i iskonskoj divljini koja se svakim danom sve više uništava. Iako ovakav put da se prohoda iziskuje određeni napor i vrijeme koje je potrebno da se prijeđe u cijelosti iz svog iskustva mogu reći da čovjek koji ga završi će svakako biti bogatiji za iskustvo i pozitivnu energiju koje će tokom puta steći. Čovjek kad se odvoji od komfora na duže vrijeme počinje uživati u nekim sitnim stvarima koje prije nije primjećivao a koje ga na kraju neizmjerno čine sretnim, zadovoljnim i život ljepšim.
Koncept
U Hrvatskoj postoje već nekoliko dugoprugaških trailova, staza i puteva avanturističkih, pješačkih vjerskih, turističkih, biciklističkih, konjičkih i planinarskih na koje uvijek netko polaže pravo i taj nešto očekuje od hodača koji tim trailovima, putevima i stazama hoda i prolazi. Ti pojedinci udruge, društva i klubovi svatko za sebe promovira baš svoj put prezentirajući ga kao jedini dugoprugaški put ili stazu kroz Hrvatsku. Izuzev samo nekih planinarskih društva vrlo malo njih ulažu svoj trud u održavanje tih staza i puteva dok svi očekuju a neki i dobivaju sredstva za njihovo održavanje i promociju. Tako hodaći po takvim trailovima, stazama i obilaznicama moraju sakupljati pečate prolaziti određene punktove i držati se određenog trasiranog puta ili rute što hodača koji se upusti u takvu avanturu na neki način ograničava. Koncept Hrvatskog dugog puta neće biti ograničavajući za hodača već će mu nuditi izbor mreže putova kroz koje će hodati i sam će birati put po kojem će prolaziti. Jedini zacrtani pravac i ruta po kojem Hrvatski dugi put prolazi su četiri točke (istočna, sjeverna, zapadna i južna točka Hrvatske) koje ga kao takvog definiraju. Ovakav koncept mi se nametnuo dok sam hodao po HDPu za kojeg sam imao unaprijed ucrtan GPX trag i unaprijed definiranu rutu koju sam istraživao nekoliko godina prije. Zbog raznih prepreka i okolnosti na putu morao sam mijenjati rutu po kojoj sam hodao tako sam nailazio na zaraslo i neprohodno žbunje koje sam morao zaobilaziti iako je tuda nekad davno prolazio neki šumski put koji je čak ucrtan u karte koje sam imao. Nailazio sam na loše i pogrešno označene planinarske markacije koje su me znale odvesti u krivom smjeru i maknuti sa unaprijed zacrtanog puta. Sjeća šuma je posebna priča zbog koje nestaju planinarski putevi i staze koje su tuda prolazile. Nailazio sam na neke nove putove koji nisu ucrtani niti u jednim topografskim kartama koje sam koristio. Promjenu pravca može uzrokovati nestašica vode ili hrane koju nosite u ruksaku a to ovisi o vremenskim prilikama i tempu kojim hodate pa sam bio prinuđen puno puta skretati sa unaprijed ucrtanog pravca i morao ići po snabdijevanje u neka sela koja također nisu bila na unaprijed ucrtanom pravcu. Iako ću na ovim stranicama podijeliti svoj GPX trag kompletnog prijeđenog HDPa on ne mora nikoga obavezati da baš po njemu hoda već mu može služiti samo kao orijentir. Cijeli svoj put sam snimao GPSom i uz snimljenu rutu imam zabilježene izvore sa vodom kao i skloništa gdje se može skloniti u slučaju vremenske nepogode. Moj koncept i filozofija hodanja je da si u prirodi samostalan i suveren i da bez obzira na vremenske uvjete ne ovisiš o ničem drugom osim onom što nosiš na leđima u svom ruksaku. Puno puta sam došao do nekih planinarskih domova koji su bili hermetički zatvoreni sa zaključanim gusternama sa vodom i da nisam imao rezervne zalihe sa vodom ne znam kako bih mogao nastaviti svoj put. Zato moj koncept hodanja je da se nikad ne oslanjate na planinarske domove skloništa pa čak ni na mjesta i sela kroz koje prolazite jer se možete neugodno iznenaditi kad vam u nekom selu odbiju natočiti vodu ili dođete pred trgovinu koja je nekad bila trgovina a sada je samo prazan prostor ili dođete u neku zabit i pronađete neki kafić gdje vam odbiju dati struje da napunite mobitel. Ja sam prije početka mog puta imao unaprijed ucrtan pravac cijelog puta ali sam imao i alternativne pravce koje sam snimao dok sam istraživao put po kojem ću hodati i upravo ti alternativni pravci su me na nekim dionicama izvukli iz problema.
Troškovi na puta
Po završetku mog puta najčešće sam imao upite poput toga tko me sponzorira koliko takav put košta i od kuda mi sredstva za takav put. Moj odgovor je da me ovaj put ako izuzmem opremu koju kao planinar imam oduvijek i koju samo povremeno nadopunjavam sa ne baš nekim brendovima koštao upravo onoliko koliko bi me koštao da sam 90 dana sjedio ispred televizora zavaljen u udobnu fotelju samo povremeno odlazeći u trgovinu i na plac po namirnice gdje bi ponekad sreo nekog poznatog i sa njime eventualno konzumirao kakvu kavu. Ono što sam dobio u 90 dana moga hodanja lijepom našom nemjerljivo je sa onim što bi dobio sjedeći i ležeći 90 dana pred televizorom a cijena je ista. Jedino vrijeme koje treba odvojiti za ovakav poduhvat većini ljudi nije dostupno zbog posla jer nitko nema 90 dana godišnjeg. Koncept HDPa je da se ne mora prohodati u cijelosti odjedanput već da se on podijeli u nekoliko etapa u više godina i da si svatko odredi vrijeme i etapu koja mu najviše odgovara. Također pravac puta može biti i obrnut ili kako kome odgovara a posebno ne bi preporučio da si južni dio puta ne ostavite za ljetne mjesece zbog vrućina kao i rano proljeće u Gorskom kotaru i Velebitu.
Ideja
HDP je najbolji način da se odmaknete od svakodnevnice i uobićajnih rutina koje vas svakim danom sve više živciraju i najbolji način da spoznate drugačijeg samog sebe kao i drugačiju okolinu od one koja vas svakodnevno okružuje. Ideja da čovjek hoda i prevaljuje velike udaljenosti nije ništa novo dapače čovjek je izgubio potrebu za višednevnim hodanjem pojavom modernog načina života čime je izgubio potrebu za hodanjem i svoje instikte koji su ga kroz vijekove štitili u opstanku. Hodanje dugačkih distanca je čovjeku urođeno i prirodno koje je vremenom sve više zapostavio iako je kroz vijekove u borbi za svoj opstanak zahvaljujući svom hodanju preživljavao. Hodanje kroz Hrvatski dugi put čovjeka može vratiti u ravnotežu svog prirodnog stanja i bolje razumijevanje kako sebe tako i svoje okoline čime si možete unaprijediti svoj način života.