Ploče-Mlini

25.7.2018 Ploće-Trpanj Papratno

U Pločama dok sam čekao trajekt popio sam kavu i rakiju. Ovaj dio puta je najlakši sjediš na palubi trajekta zavaljen uživaš u pogledu a opet se krećeš. No sreća nije dugo trajala. U Trpnju sam se još kratko zadržao i krenuo opet brzom cestom prema mjestu Donja Banda gdje sam se trebao odvojiti od brze ceste. U Donjoj Bandi zastao sam u jednoj vinariji i kušaonici vina da natočim vode. Vlasnik me počastio sa nekoliko vrsta vina koje mi je dao na kušanje iako sam mu rekao da ne mogu ništa kupiti ne zato što ne bih htio nego zato što ga ne želim nositi i dodatno se opterećivati.  Ugodno smo pročakulali a onda mi je vlasnik vidjevši moju rutu i kartu na tabletu dao savjet da ne idem zacrtanom rutom nego da prođem kod mjesta Potomje preko tunela prema Dingaču i da tom stranom poluotoka hodam skroz do Žuljana jer da je ovaj dio poluotoka puno atraktivniji i da imam stalni pogled na Korčulu. Poslušao sam ga mada ne znam kakva je ruta koju sam imao ucrtanu na karti ovaj dio poluotoka mi se jako svidio.

 

Mala uska cesta dosta visoko iznad mora omogućavala je prekrasne poglede a nije bila zahtjevna za hodanje.  Kako se bližio kraj dana u Trsteniku pitam za neki povoljniji smještaj. Gdje god sam pitao odgovor se kreće da je sve popunjeno a kako nemaju kamp odlazim prema mjestu Žuljana.  Dok sam prolazio kroz Žuljanu već je sve bilo pusto i zatvoreno tako da odlazim dalje u mrklu noć. Hodao sam još tri dobra sata po magistrali ali na sreću bez prometa tako da iza mjesta Metohija iza jednog sata iza ponoći nalazim pogodno mjesto za noćenje samo u vreći.

 

 

 

26.7.2018 Papratno-Orašac

Iako sam sinoć kasno legao i napravio preko 40 km bude me prve zrake sunca koje ovdje od samoga jutra počinju poprilično grijati. Ustajem spremam se na brzinu te idem dalje gdje ću moći natočiti vode i onda doručkovati. U flaši mi je ostalo nešto više od 2dl vode pa ću od jutra morati uvesti restrikcije.  Moram se što prije domoći vode dok sunce nije počelo jače grijati. Nakon 4-5 km u uvali Papratno nailazim na jedan otvoreni restoran sa velikom terasom i prekrasnim pogledom na uvalu. Naravno slijedi kava i rakija i pitam konobara dali smijem na terasi pojesti svoj narezak i razmrvljeni dvopek. Nije se bunio a dali mu je bilo drago neznam. U Stonu se ne zadržavam osim u jednom marketu gdje uzimam nešto hrane, hladne vode i jedno hladno pivo u limenki kojeg pijem usput.  Opet skrećem sa magistrale i pratim jednu malu usku asfaltiranu cestu koja se opet spaja sa magistralom taman negdje gdje prestaje poluotok. Hodam jednim dijelom po magistrali a onda se opet odvajam od nje kod Banića. Cesta je sve uža ali je ugodna za hodanje jer gotovo da nema prometa. Prolazim iznad Slanog i magistrale i dalje se držim ove ceste prema mjestu Majkovi do kojeg se konstantno penjem a poslije njega se naglo spuštam skroz do Trstena gdje ponovno ulazim na magistralu. U Trstenu osjećam jak umor i bol u nogama pa se snabdijevam sa dodatnom vodom za noć  i izlazim iz mjesta gdje se ponovno odvajam od magistrale tražeći pogodno mjesto za noćenje. Već se počeo spuštati mrak a pogodno mjesto za spavanje našao sam kod mjesta Orašac nakon više od 3 km od Trstena.

 

27.7.2018 Orašac- Mlini

Morao sam rano ustati jer sam se kampirao  kraj nekih kuća na jednoj vjerojatno privatnoj parceli. Noću me nije nitko niti vidio niti dirao dok po danu je drugačije. Ne bi htio imati susret sa kakvim zločestim vlasnikom. Brzo se spremam i odlazim dalje do Zatona gdje se moram ponovno spustiti na magistralu.  Prešavši most Franje Tuđmana u Dubrovnik sam ušao nešto poslije osam. Odlučujem da se neću spuštati sa magistrale nego ću nastaviti prema Cavtatu. Kako su me noge počele boljeti sve više odlučujem danas malo skratiti rutu i smanjiti tempo te se odlučujem da si uzmem negdje smještaj. Zovem suprugu i nju zadužujem da mi osigura negdje smještaj između Dubrovnika i Cavtata. Za Dubrovnik znam da je skup i nema šanse da ovdje prenoćim. Tri puta sam bio u Dubrovniku van sezone a kavu sam plaćao peteroduplo nego što je koštala u Zagrebu.

Tako da žurim po magistrali da Dubrovnik što prije ostavim iza sebe.  Taman po izlasku iz grada dok sam sjedio na vidikovcu i posmatrao staru jezgru grada  zvoni mi telefon. Supruga pita jeli mi daleko autokamp u Mlinima cijena čisto povoljna. Pogledam na tabletu udaljenost i vidim da ima nešto više od osam km do tamo. Kažem supruzi samo „rezerviraj“ i odma stavljam ruksak na leđa. Još nije ni podne a ja ću za sat dva odmarati u autokampu kod Kate. U Kuparima sam vidio jedan veći diskont pa sam tu napravio opskrbu i uzeo frišku hladnu vodu. Kako danas nisam pio rakiju kupio sam si dvije male rakije u flašici a uzeo sam i konzervu piva koju ću piti po putu. Po izlasku iz dućana odmah se osjetilo da je ruksak malo teži ali koga briga imam još samo tri km do kampa. Nosio sam ja  puno teži ruksak.  U kampu nalazim mjesto u hladovini jedne smokve i kraj jedne vinove loze sa koje vise rodni grozdovi zrelog grožđa. Očito ovo grožđe nitko od kampera ne dira no meni su odmah prostrujale ideje što će sa njime biti kada padne mrak. Prvo sam složio šator onda sakupio sav zamazani veš i odnio ga u vešmašinu. Onda dok se veš još prao oprao sam i sebe zatim se obrijao i presvukao u zadnju čistu majcu.

Po završetku pranja prionuo sam kuhanju ručka iako mi je plin bio pri samom kraju. Nema veze sutra planiram se primaći što bliže Prevlaci a prekosutra je veliki THE END. Više niti ne moram kuhati. Nakon ručka odlučio sam malo odmoriti u hladovini a pred veće se spustiti dolje u grad. Tako je i bilo malo sam se zadržao u ovom mjestu uz obalu pojeo sladoled popio kavu pa i dva put po dva dcl vina i onda krenuo po skalinama do kampa.  Zaspati odmah nisam moga jer nisam prestao razmišljati da najkasnije prekosutra će ovoj mojoj dugoj ludosti doći konačno KRAJ.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori