Guge-Glavaš

18.7.2018  Guge-Brezovac

Uspon na Dinaru je relativno blag ali zbog teškog ruksaka i vrućeg jutra kretanje mi je dosta sporo i dosta trošim vode. Kako na Dinari ne poznajem mjesta sa vodom odlučujem štedjeti vodu a žeđ je sve prisutnija. Oko kilometar i po prije Brezovca vidim u jednoj kućici  čovjeka te ga zamolim da mi iz Gusterne natoči vodu jer ne znam kakvo je stanje u PD Brezovac sa vodom. Gospodin ne samo da mi je natočio vodu nego me počastio sa rakijom, kavom i punom zdjelom nečega što lići na jogurt ali je puno bolje i ukusnije. On preko sezone živi ovdje na Dinari sa još dvojicom pastira  čuvaju veliko stado ovaca. Nakon kratkog druženja uputio sam se prema planinarskom domu Brezovac gdje sam odlučio noćiti i na savjet pastira da na Sinjal krenem ujutro i odmoran jer uspon je malo naporan. U domu zatičem sve hermetički zatvoreno pa cak i gusterna koja bi trebala biti dostupna planinarima i hodačima je zaključana i ne moguće je doći do vode a pumpa je raskopana i nema nikakvu funkciju. Ovo stvarno nisam očekivao na Dinari gdje voda život znači jedno planinarsko društvo zaključa pristup vodi za hodače i planinare koji pohode Sinjal. Ako zaključavaju gusternu mogli su barem pumpu osposobiti ili dok osposobljavaju pumpu za to vrijeme imati gusternu otključanu. Na sreću našao sam vodu kraj jedne vikendice koja ima plastični hermetički zatvoren rezervoar ali ima pipu tako da tokom noći ne moram šparati vodu i mogu si skuhati večeru i na kraju čaj.

19.7.2018 Sinjal-Glavaš

Uspon na Sinjal nije bio pretjerano naporan ali uzimajući u obzir da je to najviši vrh Hrvatske trebalo ga je  ispenjati. Taman kad sam došao do vrha sa druge strane došao je jedan španjolac bez ikakve opreme samo sa flašom od pola litre vode. Upotrebljavajući svoj mix engleskog njemačkog uspjeli smo se sporazumjeti tako da smo napravili par selfija a saznao sam da je on španjolski vojnik pa mi je bilo jasnije kako se usudio ići na najviši vrh Hrvatske bez ikakve opreme. On se prvi počeo spuštati i veoma brzo je nestao u stazi između niskih borovih grmića. Ja sam se spuštao veoma polako jer me teret na leđima jako usporavao. Usput sam sreo planinare iz Kijeva koji su se penjali ne prema vrhu nego prema novom skloništu koji je malo van staze po kojoj sam se spuštao. Odmorio i ručao sam u  skloništu Martinove Košare gdje sam opet sreo planinare iz Kijeva koji tradicionalno dolaze na Dinaru za Svetog Iliju a sutradan se trebala tu održati i misa. Među planinarima sreo sam i jednog ratnog kolegu koji je bio za vrijeme rata u SJP Šibensko Kninske Županije.  Nakon ugodnog kratkog druženja ja sam pošao prema Glavašu a na Spustu sreo sam “Zagor Te Neja” točnije Valentina koji je nosio autentičnu majcu kakvu nosi junak iz stripova. U Glavašu smo se razdvojili a ja sam odlučio ostati i noćiti ispred kontenjera.

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori