Zavižan-Ograđenica

7.7.2018 Zavižan-Ograđenica

Put po Premužićki je ugodan iako svaki uspon mi zadaje probleme u mišićima. Razmišljam o odmoru dan dva kako bi mi se mišici odmorili. Ryzard me ostavlja i nalazim ga tek u Alanu gdje zajedno  ručamo. On još planira danas doći do Škorpovca a ja razmišljam o noćenju na Alanu ili negdje na pola puta do Ograđenice. Na Ograđenicu se svakako moram popeti jer me tamo na jednom skrivenom mjestu čekaju dvije plinske boce koje mi je tamo ostavila kćerka još prošle godine kada je ovdje planinarila sa svojom ekipom. Plin mi je pri kraju i te boce će mi dobro doći možda će izdržati  do kraja mog puta.  Na Alanu donosim odluku da idem prema Ograđenici i nikako dalje zbog umora i bolova u nogama i kad je Ryzard rekao da ipak ide do Škorpovca bilo mi je pomalo drago što ćemo se razdvojiti jer mene je ubijao njegov tempo i nastojanje da ga pratim. Iako sam sa njim u kratkom vremenu prevalio veliki dio Gorskog i Velebita i iako mi je simpatičan ovaj Poljak te smo se dobro družili i slagali na putu sretan sam sto ću sljedeću dionicu moći malo usporiti.

Poslije Alana sam se priključio jednoj gospođi i njenom sinu Danijeli i Damianu koji također idu noćiti na Ograđenicu i kasnije prema Baškim Oštarijama. Vidjevši njihov ritam hodanja znao sam da sam pronašao nove suputnike do Baških Oštarija.  Iako smo se malo razdvajali malo sam ja išao naprijed malo oni predvečer smo se našli u skloništu na Ograđenici gdje smo naložili peć pripremili večeru i čekali da počne utakmica Hrvatska Rusija. Imali smo dobar signal pa smo slušali prijenos preko internet radija. Međuvremenu ja sam pronašao skriveni paketić sa bocama plina i još pokojim iznenađenjem koje mi je ostavila kćerka. Sve je ostalo savršeno očuvano i upotrebljivo iako je prošla godina dana od spremanja paketa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori