Ograđenica-Šugarska Duliba

8.7.2018 Ograđenica-Baške Oštarije

Buđenje na Ograđenici bilo je dosta kasno negdje iza osam sati.  Nakon doručka krenuli smo prema Škorpovcu. Diana je uzela nekoliko konzervi koje mi je Helena ostavila i ponijela ih je za Tihomira na Škorpovcu. Ja sam spremio dvoje ribice sa povrćem a jedne sam doručkovao i začuđujuće je koliko su očuvane bez obzira  što su bile zakopane godinu dana u zemlji. Bile su vrlo ukusne kao da sam ih upravo donio iz trgovine. Svim konzervama rok trajanja još nije istekao pa nema razloga sumnjati da i druge neće biti jednako ukusne. Do Škorpovca nam je trebalo oko dva sata a kod Tihomira smo se zadržali oko sat vremena. Tihomir nas je počastio sa pivom iako mu je Dijana ostavila novce sa konzervama da on nije znao. Ja sam dobio poruku na Mesenđer od Ivana Vukelića da u Baškim Oštarijama imam uplaćeno noćenje i 100 kn za konzumaciju. Veselo smo pohitali prema Baškim da još za dana stignemo do njih. Veliko hvala Ivanu Vukeliću. Iako sam ja htio Dijanu i Damiana počastiti sa pićem i jelom oni su odbili jesti a i piće su oni platili. Tek kad su otišli ja sam iskoristio 100 kn konzumacije od svog donatora Ivana naručivši gulaš i salatu, vino, kavu i još mi je ostalo za kasnije za desert, štrudlu od višanja i još jednu kavu  po računu sam morao nadoplatiti samo jednu kunu.  Kasnije u hostel je došao Prpa sa kojim sam se pozdravio i on me također počastio sa jednom šljivovicom tako da nikako nisam mogao više potrošiti u hostelu od jedne kune.

9.7.2018 Baške Oštarije-Šugarska Duliba

Budim se nešto prije sedam sati na brzinu spremam ruksak odlazim na doručak ,slanina sa jajima,  popio kavu i rakiju. Krećem negdje oko 9 pravac prema Šugarskoj Dulibi iako sam razmišljao da taj dan dođem samo do Ždrila gdje bi prenoćio i malo odmorio noge i organizam jer još uvijek imam bolove u mišićima pogotovo kod penjanja na strmije uspone.  Do Sikić  Jatare sam došao u vremenskom roku za tri i po sata unatoč čestim kratkim odmorima pogotovo na uzbrdicama.  Kod skretanja za Ždrilo donosim odluku da produžim do Šugarske Dulibe na koju stižem preko Raminog Korita za oko pet sati. Bilo mi je dosta naporno i potrošio sam tri litre vode a zadnje kapi sam popio pred samom Šugarskom. Približivši se skloništu i novom kontenjeru vidim da tamo nekog ima a nitko drugi nego Poljak Ryzard koji nije krenuo dalje također zbog umora. On je spavao noć prije na Ždrilu i na Šugarskoj odmara cijelo popodne kako bi regenerirao organizam za sutrašnji dan. Također se žali na žuljeve . Opet smo se lijepo družili i kad je pao mrak svatko se smjestio kraj svoje staklene stijene i krenuo na počinak.

Odgovori