Bijele Stijene-Zavižan

4.7.2018 Bijele i Kolovratske stijene

Ujutro oko 6:30 odlazimo od Bijelih Stijena.  Sad pišem u množini jer sam definitivno dobio suputnika koji će sa mnom hodati bar dio puta gdje se moja trasa preklapa sa Dinarikom. U Stalku radimo malu pauzu .Dom je kao i svi planinarski domovi zatvoren. Kraj doma kratko odmaramo jer se u daljini čuje grmljavina. Žurimo prema Dulibi i zelenoj kući koju zatičemo u jako neurednom stanju, kao i uvijek u zelenoj kuci je popriličan nered. I taman dok smo spustili ruksake presvukli se u suho kiša je počela lijevati kao iz kabla. Pokušavamo naložiti peć kako bi čim prije osušili mokre od znoja majce i čarape. Loženje peći nam baš ne uspijeva jer peć jako dimi. Ali mi smo uporni i kad peć dostigne veću temperaturu malo manje dimi. To je dovoljno da malo posuši i podimi  vlažnu odjeću. Kiša je ubrzo prestala i granulo je sunce kojeg koristim da pomoću solarnog punjača dopunim  fotić. Međuvremenu nam u goste dolaze tri HGSSovca koji obilaze punktove . Kratko se zadržavaju te nakon njihovog odlaska i mi odlazimo na počinak.

5.7.2018 Kolovratske Stijene-Senj

Od zelene kuće odlazimo jako rano. Teško se uspinjem do Kolovratskih stijena jer me bole noge zbog zamora mišića. Dan je maglovit i ima jako puno mokre visoke trave koja nas moći kao da je padala kiša. U Krivi put dolazimo iza podne . Nažalost tamo više nema planinarskog skloništa kakav god bio pa se upućujemo prema Vratniku. Gospođa koja je držala ključeve od skloništa nas časti rakijom. U vratniku dolazimo na Ranč Orlovo Gnijezdo od Josipa Krmpotića samo da ga pitamo za informaciju o dućanu i mogućoj opskrbi u Vratniku ili Melnicama a on nas časti sa vinom i upravo skuhanim grahom u kotlu i nudi nam spavanje na svojem ranču. Na kraju se odlučujemo da nas Josip prebaci do Senja a obećao nam je da će nas sutradan ponovno vratiti do Vratnika. Pristajemo na ovu suluciju. Smještamo se u kampu Senj koji i nije toliko skup ali zato je konzumacija  poprilično skupa. Preko noći nas je pogodilo strašno nevrijeme i Ryzardu je vjetar srušio njegov šator tako da je sve stvari prebacio u moj a on se smjestio kod čuvara kampa na recepciji. Moj šator je dobro podnio olujno nevrijeme i ja sam ostao potpuno suh.

6.7.2018 Senj-Zavižan

Ujutro obavljam opskrbu u obližnjem konzumu i vračam se u kamp. Još nismo uspjeli složiti sve stvari u ruksake a Josip je već došao po nas. Užurbano se pakiramo i za kratko vrijeme putujemo sa Josipom prema Vratniku. Na Vratniku se zahvaljujemo Josipu za sve što je učinio za nas i pozdravljamo ga . Ubrzo smo na putu za Oltare. Mene opet bole mišici u nogama kod svakog malo većeg uspona i krećem se jako sporo pogotovo jer mi je ruksak otežan sa namirnicama za narednih 6-7 dana. Ryzard me svako malo ostavlja jer je strasno brz u hodanju a njegov ruksak je dosta lakši od mojeg. Čeka me na svakom većem račvanju puteva.

 

U Oltarima planinarski dom je zatvoren ali zato nas ugošćuje vlasnik novo izgrađenog luksuznog objekta pokraj doma koji će biti turistički objekt sa konobom  i smještajnim kapacitetima.. Počastio nas je sa hranom dobrim vinom i na kraju kavom. Nakon ugodnog druženja odlučujemo sada siti i odmorni krenuti prema Zavižnu. Uspon od Oltara na Zavižan mi je bio jako težak i naporan a bol u mišićima je sve jaća. Ryzard se opet odvojio od mene a ja razmišljam o pravljenju šatora na Babić sići ili  spavanje pod nadstrešnicom ako mi to dozvole djelatnici na ulazu u NP.  Ipak na ulazu u NP skupljam dodatnu snagu iz tko zna kojih rezervi i odlučujem ići za Ryzardom koji ne želi ovdje spavati.. Kako se približavam domu na Zavižnu postaje sve hladnije i oblačim jaknu. Teškom mukom dolazim do doma gdje odmah uzimamo sobe i uvlačimo se u krevete da se ugrijemo. Nakon sat vremena izlazimo iz kreveta pripremamo večeru nakon koje je organizam došao u normalno stanje. U domu na Zavižnu dobili smo ogroman popust za noćenje a i piće koje smo popili nam ne naplaćuju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori