Moja priča

HRVATSKI DUGI PJEŠAČKI PUT OD ILOKA DO PREVLAKE

Započeo je 30.04.2018. i trajao do 29.07.2018. a dugačak je 2149 km. Time sam postao prvi koji je prohodao Lijepu našu spojivši  četiri zemljopisne točke. Hrvatska dugi put proteže se od Iloka preko Svetog Martina na Muri do Savudrije, a završava u Prevlaci Rt Oštro. Time su obuhvaćene najistočnija, najsjevernija, najzapadnija i najjužnija točka Hrvatske. Moj pješački put prolazio je kroz većinu Hrvatskih planina, gorja, ravnica, šuma, polja i nacionalnih parkova kao i parkova prirode po planinarskim stazama, šumskim i poljskim putevima, raznim makadamima lokalnim cestama maksimalno izbjegavajući brze prometnice, naseljena mjesta i gradove gdje god je to bilo moguće. 

Ideja
Kako je sve počelo? – od kuda zamisao i ideja da se hoda po cijeloj Hrvatskoj? Pitanje je koje si često postavljam. Za definiranje pravca od Iloka do Prevlake zasigurno je zaslužan Nikola Horvat prvi Hrvatski True Hiker koji je propješačio PCT. Zaslužan je i Hrvatski planinarski savez i vrijedni planinari koji održavaju i trasiraju već desetljećima putove i obilaznice kroz najljepše predjele i krajolike lijepe naše. Mnogi pojedinci i udruge te vjerske zajednice koji su već trasirali i prohodali veliki dio puta po Hrvatskoj.

PCT
Pacific crest trail je pješački, planinarski put u SAD-u koji se proteže od granice s Meksikom kod San Diega (Kalifornija), duž Kalifornije preko Oregona pa sve do države Washington i granice s Kanadom. PCT je dugačak 2650 milja ili oko 4300 km.
Nikola kad se vratio sa PCTa u Hrvatsku na svom blogu objavio je da planira osnovati udrugu koja bi radila sličnu trail stazu poput PCTa u Hrvatskoj, točnije u prvobitnoj varijanti od Baranje do Dubrovnika. Ja sam odmah znao da je Nikola moj čovjek kojeg ću svakako podržati jer mi se ideja definitivno svidjela. Iako sam i ja imao neke ideje o pješačenju u višednevnim rutama dužim od prosječnih planinarskih puteva i obilaznica te moje ideje su ostale u drugom planu u odnosu na Croatiia Long Distance Trail kojeg je prezentirao Nikola Horvat.

Moji putevi
Više od 28 godina još od domovinskog rata boravim i hodam po Hrvatskim planinama u svim mogućim vremenskim uvjetima i godišnjim dobima i te je ta ljubav  danas već pomalo opsesivna i neraskidiva. Svaki boravak u planini i divljini mi je postao prekratak tako da sam stalno iz godine u godinu povećavao vrijeme ostanka u planini a planinarski putevi i obilaznice su mi postojali prekratki tako da sam tražio sve duže distance. Više puta sam Velebit prohodao od sjevera do juga, zatim od juga prema sjeveru da bi 2016 godine sa ratnim kolegom Franjom Triplatom prohodao i Velebit i dio Gorskog kotara od Starigrada do Ogulina – preko 200 km. Da Nikola Horvat nije po povratku iz Amerike došao sa idejom da napravi put kroz cijelu Hrvatsku ja bih 2017. sigurno prohodao rutu od Zagreba do Starigrada koju sam već bio  detaljno isplanirao. Planirao sam krenuti od Zagreba preko Medvednice do Samoborskog gorja, zatim Žumberačkog gorja, prema Gorskom Kotaru zatim djelomično zahvatiti Učku sa koje bi se opet spustio do Gorskog Kotara te do sjevernog, srednjeg i južnog Velebita. Na ovu ideju se nadodao i Franjo Triplat sa idejom da se krene od Ludbrega “centra svijeta”  i Ludbreškog svetišta cime bi ovakav pješački put dobio obrise Hrvatskog kamina po uzoru na put svetog Jakova u Španjolskoj.
Moji i Franjini planovi su ustuknuli pred grandioznim projektom Croatia Long Distance Traila skraćeno “CLDT” kojeg sam pretpostavio svim mojim željama i prioritetima. I tako je počelo… Prvo smo osnovali udrugu a nakon nekoliko sastanaka i dogovora prionuli smo izradi i trasiranju puta kroz Hrvatsku po uzoru na Pacific Crest Trail .

Trasiranje

Nakon trasiranja puta za stolom uz računala pomoću raznih topografskih, vojnih i planinarskih mapa  put je počeo dobivati svoje prve obrise. Još u rano proljeće 2017. počeli smo odlaziti u izviđanje terena i hodanje po područjima koja su van svih planinarskih ruta i bilo kakvih puteva. Nailazeći na razne prepreke i nepoznanice na terenu koje smo unatoč svemu uspješno savladavali došao sam do sljedećeg zaključka – da bi put zaživio po njemu treba hodati i dok hodate put živi i dobiva svoju konturu. Tako u jednom terenskom istraživanju puta odlučio sam da ga još te 2017. pokušam prohodati u cijelosti bar po onom tragu kojeg smo mapirali za stolom i na terenu.

Najistočnija i najsjevernija točka
Također smo definirali konturu puta tako da na prijedlog Igora Nađa koji je bio zadužen za Slavoniju put krene od najistočnije planinarske točke Liske kraj Iloka na samoj granici sa Srbijom i da ide preko Slavonije i Baranje preko Papuka. Zatim preko dijela Bilogore i Kalnika ide uz tok Mure do najsjevernije točke u Hrvatskoj, a to je točka kod Svetog Martina na Muri.

Najzapadnija točka
Nakon najsjevernije točke put se spušta po Međimurju prema Varaždinu gdje se odvaja do Ravne Gore pa preko Ivanščice i Zagorja ide na Medvednicu sa koje prelazi u Samoborsko i Žumberačko gorje gdje se spaja sa Gorskim Kotarom. Nakon Gorskog Kotara put prolazi kroz dio Istre do Savudrije kod koje se nalazi najzapadnija točka u Hrvatskoj. U prvotnom prijedlogu najzapadnija točka puta “Savudrija” nije predviđena ali kako su definirane najistočnija i najsjevernija sa najjužnijom točkom na moj prijedlog uvrštena je i najzapadnija točka puta čime ove točke daju osnovicu kroz koju put mora proći.

Najjužnija točka
Sa najzapadnije točke put se preko istre spušta do Učke nakon koje ponovno prolazi preko Gorskog kotara gdje se veže na Velebit i drži pravac do Dinare. Poslije Dinare prelazi na Mosor a zatim preko Omiške Dinare ide preko Biokova do Ploča. Dok se ne izgradi most za Pelješac put će ići morskim putem do Pelješca a zatim preko Dubrovnika  sve do Prevlake na najjužniju točku Hrvatske.

Od ideje do realizacije

Dio Hrvatskog dugog puta sam već  prohodao 2017 godine kojeg sam nažalost morao prekinuti zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta koji su me zadesili u Gorskom kotaru u 9 mjesecu. Ovaj dio puta dugačak je 875 km. Trebalo mi je 38 dana da ga prohodam. U 2018 godini planirao sam ga nastaviti ali na kraju sam se dao nagovoriti da ga ponovno prohodam ispočetka što mi je zadalo mnogo problema sa kojima sam se morao suočavati i što je rezultiralo moj raskid sa udrugom Long Distance Trail Hrvatska i Horvatovim konceptom CLDTa ” jedna staza i jedan čovjek koji mora biti prvi koji će je prohodati”, no o tome ću u nekim narednim objavama. Kako god ja sam put završio u cijelosti iako mi nije bila namjera se utrkivati sa Horvatom unatoč svemu došao sam do Prevlake prvi sa 13 dana prednosti ispred Nikole Horvata. Moj prisilni razlaz sa projektom CLDTa je ipak završio za mene pozitivno jer dok sam hodao 90 dana osmislio sam potpuno drugačiji koncept hodanja kroz lijepu našu i svi koji se upuste u ovakvu avanturu mogao bih reći avanturu života imati će izbor kako i na koji način i kojim pravcima će hodati. Moj koncept nije nikakva kopija PCTa ili Camina i drugih treilova nego je sasvim drugačiji pristup hodanja na duge staze koji će biti prilagođen Hrvatskim uvjetima i konfiguraciji terena. Više o konceptu Hrvatskog Dugog Puta u poglavlju O HRVATSKOM DUGOM PUTU.

Odgovori