30. Dan

30. Dan
Trideseti dan
25.8.2017 Petak

Ukupno prijeđeno 32 km

Spavanje u dvorištu dvorca pod krošnjama velikog hrasta bilo je više nego ugodno, prije svega suho i toplo. Probudio sam se u noći samo jedanput kada sam iz dvorca čuo zvuk zvona, točnije zvončića, kao ono kad gazda dvorca zvonom poziva svog batlera ili nekog od svoje služinčadi. Iako je dvorac prazan i napušten zvuk zvona sam jasno čuo. Pomislio sam valjda neki duhovi u dvorcu koji opet imaju neke veze sa Byorgom koji mi je ovo mjesto za spavanje preporučio. On me upozorio i na duhove u Ružica Gradu kod Orahovice mada ih tamo nisam čuo jer je onda jako pljuštala kiša i zato ih možda sada čujem u ovom dvorcu. Kako više čudne zvukove tijekom noći nisam čuo a kako se duhova ne bojim okrenuo sam se na drugu stranu i nastavio spavati do jutra kada su me probudile prve zrake sunca.

Ujutro sam bio vrlo raspoložen što zbog tople i suhe noći što zbog spoznaje što je preda mnom samo još jedno brdo koje dobro poznajem i na kojem sam gotovo doma i na koje kanim do večeri doći gdje ću prespavati zadnju noć prije kratkog odmora. Krenuo sam po markiranoj stazi u pravcu Konjščine. Ova dobro markirana staza do Konjščine je veoma ugodna i prolazi kroz prekrasne livade, šume vinograde pokoju vinsku klijeti na prelijepim zagorskim bregima. Ovaj dio CLDTa je jedan od ljepših na mom putu do sada prijeđenih oko 700 kilometara.

U Konjščinu sam došao nešto prije podne i odlučio sam se zadržati u mjestu oko sat vremena kako bi popio sada već obaveznu jutarnju rakijicu i kavu te dopunio svoje uređaje. Dok sam tražio odgovarajući ugostiteljski objekt na cesti mi je prišao jedan gospodin koji mi se odmah predstavio kao Denis i koji me upitao dali sam ja Branko koji putuje pješice od Iloka. Nakon mog potvrdnog odgovora Denis mi je rekao kako me svakodnevno prati i čita moj blog i da mu se ova ideja za Croatia Long Distance Trail jako dopada i da je u potpunosti podržava.

Uputio me do obližnjeg kafića i rekao da će mi se pridružiti samo da zatvori radnju. Iako sam po prirodi pomalo samozatajan tip i nisam baš previše društven ipak moram priznati da mi ovo prepoznavanje na cesti od ljudi koji me prate pomalo laska i daje mi nadu da će ovaj trail jednog dana zaživjeti i da će po njemu prolaziti mnoštvo True Hikera.
Poslije ispijene dvije kave i dvije rakije u ugodnom društvu Denisa koji nije dozvolio da platim račun krenuo sam prema Mariji Bistrici . Ovaj dio sam hodao preko naselja asfaltnom cestom iako mislim da bi se trail mogao usmjeriti po sporednim puteljcima i stazama van naseljenih mjesta.

U Mariji Bistrici me opet dočekao Byorg koji mi je tu organizirao novi trail magic, kupanje u pravoj pravcatoj kadi kod njegovih roditelja koji ovdje žive. Bilo je tu i nareska za pojesti i dobrog vina za popiti. Ovako čist obrijan, nahranjen nije mi bilo teško doći do Laza gdje sam prespavao u šumi na planinarskoj stazi koja vodi prema Sljemenu.

Odgovori