26. Dan

26. Dan

Dvadeset šesti dan 21.8.2017 Ponedjeljak

Ukupno prijeđeno 29,5 km

Više puta sam se budio u noći zbog hladnoće iako bi mi vreča trebala podnositi temperature do nula stupnjeva svejedno mi je bilo hladno. Vjerojatno zbog velike koncentracije vlage i zbog zadnje kise koja je poprilično snizila temperaturu kako dnevnu tako pogotovo noćnu. Ujutro sam duže spavao i probudilo me poprilično visoko sunce. Taman kad sam se spremio napraviti doručak prije polaska u vinograd je došao vlasnik sa traktorom i velikom špricom i odmah je započeo špricati nekim kemikalijama redove vinograda.

Nije mi ništa drugo preostalo nego da na brzinu raspremim šator sve potrpam u ruksak i čim prije odem da mi vlasnik vinograda ne ispostavi račun za ležarinu. Ipak na odlasku sam ga pozdravio rukom na sto je on otpozdravio i kimnuo glavom a ja sam to shvatio da je sve u redu i da nema nikakve ljutnje sto sam bivakirao u njegovom vinogradu. U selu Dragoslavec sam našao neke prečice do Krizopolja i poslije od Križpolja do Gornjeg Hraščana tako da sam izbjegao asfaltnu cestu veći dio puta do Gornjeg Hraščana. U gornjem Hraščanu sam našao kafić gdje sam popio kavu jutarnju rakiju i obavio punjenje uređaja električnom energijom.

Prije samog Varaždina presreo me opet moj trail angel Miroslav sa hrpom iznenađenja u obliku raznih delicija koje smo zajedno kušali na obali Drave u Varaždinu. Ovi trail magici mi povrate energiju i nakon njih puno je lakše nastaviti dalje. Nakon rastanka sa Miroslavom ja sam iz Varažqdina krenuo u pravcu Ravne gore i došao do Nove Vesi i Petrijanečke ustvari nešto prije samog mjesta gdje sam uočio jedno zgodno mjesto za bivak.

Razmišljam o ovim mjestima gdje ja inače bivakiram to je totalni divljak a bivakiram sto na privatnim parcelama na mjestima nekog divljeg grmlja ko zna čijeg vlasništva i po raznim šumarcima ustvari na neprikladnim mjestima za bivakiranje i ovaj nas CLDT će imati označena mjesta za bivakiranje isto tako i donekle uređena jer ovakav divljak kakvog ja radim neće u buduće biti moguć kada ce CLDT-om prolaziti veće skupine true hikera.

Kako god to čudno izgledalo ali do sada sam vidio svega par mjesta pogodnih za bivakiranje i na tome ćemo kao udruga u sprezi sa lokalnom zajednicom morati jako puno raditi. Čovjek kada stalno hoda mora imati i mjesta gdje će odmarati a kao sto sam rekao u ovih dvadeset šest dana sam ih vidio jako malo. Najveće ushićenje kada hodam kroz neko mjesto kada naiđem na autobusnu stanicu koja ima klupicu onda na njoj radim kratke pauze.

Odgovori