7. Dan

7. Dan

Beli Manastir – Belišće

Prijeđeno 27 km

Ovo je dan kad sam ostao sam na trailu jer se Nikola morao vratiti na posao u Zagreb. Trebali smo doći od Kamenca do Belog Manastira gdje je Nikolu čekao prijevoz.  Naselje Beli Manastir je smješteno na jugozapadnim padinama Banske kose, u mikroregiji Banske kose Istočno Hrvatske ravnice, 32 km sjeverno od grada Osijeka, 26 km južno od grada Mohača u Mađarskoj (15 km od graničnog prijelaza Duboševica), na nadmorskoj visini od 101 m.

 

 

Ovaj sedmi dan mi nije ostao zapamćen po dobru jer smo se dosta teško probijali do Belog Manastira. Ponajviše zbog vrućina i neprohodnih šikara kroz koje smo prolazili. Ovaj dio Baranje je brdovit i šumovit.
Neki putevi koje smo koristili zbog gustog raslinja nisu baš bili idealni za hodanje. Zatim sam ustanovio da sam izgubio solarni punjač tako da ću u buduće imati problema s punjenjem mobitela i tableta, a na mobitelu su mi sve offline karte. Ako ostanem bez struje ostati ću slijep za navigaciju što bi moglo ugroziti moj trail pothvat.

 

Također sam izgubio i žlicu za jedenje što sam uspio riješiti tako da sam u jednoj slastičarni u Baranjskom Petrovom selu užicao konobara jednu pravu žlicu tako da neću morati makarone i špagete jesti prstima. Baranjsko Petrovo Selo smješteno je u zapadnom dijelu Baranje uz mađarsku granicu, u mikroregiji Baranjske nizine. Udaljeno je 7 km zapadno od sjedišta općine Petlovca, 39 km od Osijeka. Na ovakvom trailu ovisite o malim sitnim stvarima, a ja sam ih nekoliko bespovratno izgubio. Sada kako sam ostao sam morati ću bolje poraditi na koncetraciji kako mi se ovakve stvari ne bi više događale.

Beli Manastir

Iako je na prostoru današnjeg Belog Manastira u rimsko doba postojalo naselje pod nazivom Mons Aureus, prvi put se spominje pod imenom Pel Monoštor, što dolazi od samostana koga je za vrijeme kralja Bele IV u 13. vijeku bio podigao ugarski palatin Moys de Daro u tadašnjem mjestu Pel.Monoštor i naselje se prvi put spominju 1334.
Godine 1526. je u mohačkoj bitci uništena srednjovjekovna mađarska država, a prostor Baranje dolazi pod tursku vlast. Grad Pel Monoštor je uništen, a na prostor oko njega se naseljava veliki broj izbjeglica s juga, uglavnom Srba, pravoslavnih vjernika. Za vrijeme turske vlasti se na tim prostorima počeo širiti kalvinizam, u prvom redu pod jakim utjecajem Mihovila Starina i ostalih istomišljenika.
Baranju su od Turaka u augustu 1687. zauzele austrijske snage pod Eugeonom Savojskim. Pel Monoštor, kao i veliki dijelovi Baranje su u znak zahvalnosti predani Eugenu, a kada je 1736. umro bez nasljednika prešli su pod upravu dinastije Habsburg.
Pod Habsburgovcima se u Baranju, pa i u Monoštor, počinju naseljavati i Nijemci. Nakon transformacije Austrijskog carstva u Austro-ugarsku, Beli Manastir je pripao mađarskom dijelu Dvojne monarhije i njime se upravljalo direktno iz Budimpešte.
Nakon prvog svjetskog rata, 1918. godine, Beli Manastir su okupirale srpske snage. Mirovnim sporazumom 1920. godine Beli Manastir je zajedno s južnim dijelom Baranje pripao Kraljevini SHS, te postao dio Dunavske banovine.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, u aprilu 1941. u Beli Manastir je ušla mađarska vojska te ga okupirala sve do jeseni 1944, kada su ih zamijenile njemačke okupatorske snage. Njih su istjerale snage partizana i Crvene armije krajem iste godine. 1945. godine je određeno da Baranja uđe u sastav Hrvatske kao federalne jedinice nove Jugoslavije.
Beli Manastir postao je 1945. godine općinskim središtem u sastavu Hrvatske. Od vremena socijalizma 1945. godine pa do demokratskih promjena 1990. godine Beli Manastir je bio jakim središtem srbijanske politike. Unatoč svemu tome, grad je zadržao svoju hrvatsko – mađarsku prirodu, dok su Nijemci 1945. godine morali napustiti Baranju.
1990. godine na prvim demokratskim izborima pobjeđuje SDP, pretežno zahvaljujući srpskom stanovništvu koje se protivilo izdvajanju Hrvatske i Jugoslavije. Kada je raspad SFRJ izazvao rat u Hrvatskoj, na prostoru Baranje u ljeto 1991. je bilo relativno malo oružanih sukoba, uglavnom zahvaljujući snažnom prisustvu JNA koja je podržavala srpske nacionaliste i pobunjenike. Beli Manastir je 20.8. prešao pod njihov nadzor i kasnije postao dio Republike Srpske Krajine.
Erdutskim sporazumom 1995. je ugovorena mirna reintegracija Baranje, pa i Belog Manastira pod hrvatsku vlast, što je dovršeno 1998.

Izvor: Wikipedija

 

Odgovori