6. Dan

6. Dan
Zmajevac – Kamenac – Kneževi Vinogradi

Prijeđeno 24,5 km

Iako je CLDT na samim počecima, već u prvim danima njegovog nastanka uvjerili smo se da ima karakteristike poznatog američkog PCT-a kojeg je Nikola prepješačio prošle godine. Naime, danas smo prvi puta na CLDT-u susreli prave Trail Angelse. Iako smo do sada dobivali pomoć i podršku od Maje, Igora, Dragice, malog Marka i Danijela, njih više stavljam u kontekst budućih članova udruge koji će doprinositi razvoju CLDT-a. No danas su nam dan uljepšali prvi Trail Angelsi CLDT-a.

Počnimo redom – Ujutro nam je trebalo, od mjesta gdje smo bivakirali do Zmajevca, oko sat vremena. U mjestu smo se opskrbili u lokalnom dućanu. Nakon kratkog odmora u kafiću, krećemo od Zmajevca po nepreglednim lenijama do mjesta Kamenac. Kamenac je smješten na južnim padinama Banske kose u Baranji, u mikroregiji Banske kose Istočnohrvatske ravnice, u južnom podnožju 243 m visokog brežuljka koji se mađarski zove Köhegy (‘Kameno brdo’), a srpski i hrvatski Kamenjak. Kamenac je udaljen 3 km sjeverozapadno od sjedišta općine Kneževih Vinograda, 30 km od Osijeka i 15-ak km od Belog Manastira.).  Hodanje je bilo naporno jer su nas ulovile poslijepodnevne vrućine.

Iako je bilo teško, krajolik je bio prekrasan, tako da smo bez obzira na vrućinu uživali u pogledu na nepregledne livade suncokreta i kilometarska obrađena polja spremna za novu sjetvu. Preko naših CLDT članova dogovoren nam je odlazak u Kneževe Vinograde gdje smo se trebali istuširati i prenoćiti na jednom imanju.  U Kamencu nas je dočekao gospodin Josip Friedl i odveo nas na razgledavanje vrha Banovog Brda, svoje vikendice i vinograda.

Nakon toga uputili smo se u dom Freidlovih gdje nas je dočekala cijela obitelj. Nakon toliko očekivanog tuširanja pozvani smo na ručak. Gospođa Friedl se ponudila oprati nam zamazani veš što smo mi objeručke prihvatili. Odmah smo se osjećali bolje nakon tuširanja u čistoj odjeći. No tu iznenađenjima nije bio kraj. Dubravko, zet gospodina Josipa, odveo nas je na nedavno renovirani bazen gdje smo se dodatno osvježili.

Po povratku s bazena čekala nas je obilna večera, a na kraju pravi udobni kreveti i duboki san. No prije spavanja nas je unuka gospodina Josipa počastila s nekoliko prekrasnih solo izvedbi na violini. Može li se više očekivati od Trail Angelsa? Današnje ugošćivanje je bilo stvarno savršeno, a obitelj Friedl će biti upisana kao prvi Trail Angelsi CLDTa.

Zmajevac
Zmajevac je treće mjesto Općine po veličini s 974 stanovnikom, koji žive u 16 ulica (1. maja, Maršala Tita, Dunavska, Mala Dunavska, Rajna, Mala Rajna, Košut Lajoša, Rak, Sportska, Jožef Atile, Željeznička, Adi Endre, Vašarište, Ružina, Planina).
Gospodarstvo Zmajevca bazirano je na poljoprivredi, kako ratarstvu, tako i vinogradarstvu, voćarstvu, te proizvodnji nadaleko poznatih vina. Južna strana Baranjske planine koja pripada Zmajevcu najbolji je preduvjet za proizvodnju vrsnih vina.
„Vinske ceste Zmajevca – Katolički i Reformatski surduci već su nadaleko poznati po svojoj bogatoj vinskoj i gastro ponudi. Najpoznatiji vinari ovoga kraja su: obitelj Gerštmajer s svojim obrtom „Vinotočje“ Zmajevac, obiteljska vinarija „Josić“, Vinski podrum „Čočić“, obitelj Kovač Lajoša, obitelj Majorić Ištvana, te druga mnogobrojna seljačka domaćinstva. Gastronomska ponuda ovoga područja poznata je po „Čokot čardi“, Lovačkoj kući „Monjoroš“, „Baranjskim dvorima“.
U Zmajevcu djeluje osnovna škola od 1-8 razreda na mađarskom i hrvatskom jeziku, te područni odjel Dječjeg vrtića „ZEKO“, također dvojezično.
Mjesto je poznato po kulturnim i športskim aktivnostima svojih udruga, od kojih spominjemo one s većom tradicijom: KUD-a „Jožef Atila“, NK „Zmaj“, Športskog ribolovnog društva „Udičar“, DVD-a. Osim spomenutih djeluju i druge udruge.“
Povijest
Prije Krista na području Zmajevca Rimljani su imali svoju koloniju koja se zvala Ad Novas. Na brijegu Varheđ pored sela u 18. stoljeću otkrili su ostatke 24 kutnog castelluma (tvrđave). 1246. godine spominje se pod imenom Verusmorth. Srednjovjekovni gospodari bili su iz obitelji Gara, a prije 1500. godine Zmajevac je bio centar cijelog gospodarstva i nalazio se u vlasništvu Petra Gereba, rođaka Matije Korvina. Oko 1719. godine stigli su u selo njemački katolici, a po tome nakon nekoliko desetljeća mađarski katolici. Do tada su u Zmajevcu živjeli mađari protestantske, kalvinističke vjere. Sredinom 18. stoljeća Zmajevac prelazi u vlastelinstvo Belje. Krajem istog stoljeća u mjestu djeluje 21 obrtnik, ali većina stanovnika se bavi poljoprivredom. Gospodari proizvode grožđe i vino, voće, a bave se i ribarstvom.
Na području Zmajevca postojala je vlastelinska kućica i vlastelinska gostionica. 1818. ima 5 vodenica na Dunavu i jednu na potoku. U 19. vijeku su se stanovnici bavili stočarstvom, proizvodnjom grožđa i vina, trgovina je živahna, razvoj neprekidan. Kralj Ferdinand V. ga proglašava gradom 1841. godine. 1872. godine dovršena je izgradnja obrambenog nasipa Zmajevac-Kopačevo, dužine 32 km. Smanjenjem izljevnog područja Dunava porasla je površina obradivog zemljišta. Godine 1881. Zmajevac je bio pravi poljoprivredni gradić sa čak 2276 stanovnika. Broj stanovnika 1948. je 2278 duša. Od tada broj stanovnika neprekidno opada, 1991. ovdje živi samo 1235 ljudi, a danas je ta brojka spala na 974.
Za Zmajevac (i Batinu) vezana je i srednjovjekovna legenda o vlasnici, crvenokosoj djevojci Marti, koja je izvršila samoubojstvo bacivši se sa stijene u ponor. Neki povezuju legendu sa starim (i mađarskim) nazivom mjesta Vörösmarth.

Izvor: https://knezevi-vinogradi.hr/opcina/naselja/zmajevac/

 

Odgovori