4. Dan

4. Dan
Sarvaš – Kopačevo

Prijeđeno 23,9 km

Spavanje je bilo poprilično vlažno. Fascinatno je koliko ovdje preko noći padne vlage, tako da su mi šator i sve stvari ujutro bile skroz mokre. Probudio sam se ujutro u 5:30. Dok Nikola još spava, kuham kavu i na prvim zrakama sunca pokušavam osušiti stvari. Trenutno sam zadovoljan s oporavkom organizma, jer iako liježem navečer u bolovima cijelog tijela ujutro se budim odmoran i relativno oporavljen.

Slavonija me potpuno očarala. Za pješačenje je veoma izazovna, a ništa manje lijepa nego i naši brdoviti predjeli. Ako mislite da je lako pješačiti po slavonskim ravnicama onda se grdo varate. Rezimirajući prošla tri dana pješačenja po Slavoniji, uočavam prve probleme koji se nameću:
• Prvi je da mi solarni punjač ne daje dovoljno energije za mobitel i tablet tako da ću morati reducirati potrošnju.
• Drugi je da nemam gdje oprati majicu i čarape, a ni brijanje ne dolazi u obzir. Voda (oko 3.5 litara) koju nosim sa sobom jedva da je dovoljna za piće, a za sada nisam naišao na neko jezero ili rijeku gdje bih mogao oprati veš. Dok smo kampirali kod Dunava, voda je bila dosta prljava i puna smeća. Tako da bi sada dao podosta prepješačenih kilometara u zamjenu za neko mjesto s čistom vodom gdje bih mogao oprati i veš i sebe.

U Osijek dolazimo prije podne i prvo tražimo neko mjesto gdje bi mogli popiti kavu i pripuniti uredaje. Nikola si gušta Osječko pivo, a ja hladnu čašu vina. U kafiću su nas ljudi promatrali u čudu, što zbog opreme koju nosimo po ovoj vrućini, što zbog mirisa koji nije nimalo ugodan. Jedini koji nam je pristupio bio je gospodin Mirko koji je i sam planinar, no kada je saznao da pješice dolazimo skroz iz Iloka ostao je u čudu. U kafiću smo ostali oko sat-dva u ugodnom čavrljanju s gosponom Mirkom.
Nakon kafića odlazimo u potragu za dućanom koji je otvoren nedjeljom. Pitali smo prolaznika za informaciju. On nas je prvo čudno gledao, a zatim nas je pitao da li smo mi oni koji idu pješice od Iloka do Dubrovnika. Pomislio sam da smo Nikola ili ja možda s njim frendovi na Facebooku, ili je informaciju dobio s nekog portala koji nas prati. Pitao sam ga gdje je dobio informaciju o nama, a on nam je odgovorio da je čuo na radiju, što nas je ugodno iznenadilo. Bilo nam je drago da se mediji interesiraju za naš put i da nas samoinicijativno prate. Gospodin prolaznik nas je ljubazno uputio do trgovine koja je još radila.

Nakon kratke opskrbe u Osiječkoj trgovini krenuli smo do mosta preko Drave kako bi uz nasip došli do Kopačeva, što je i bio cilj za taj dan. Kod mosta uz rijeku Dravu vidjeli smo ljude kako se kupaju u rijeci. Nikola je odmah potvrdio moje misli – ovakvu priliku za osvježenje ne smijemo propustiti. Oprali smo i prljavi veš, a ja sam se uspio i obrijati.

Nakon kratkog odmora i osvježenja u vodi krenuli smo uz nasip do Kopačeva. Taj dio puta mi je bio strašno naporan, ponajvise zbog vrućine. Na nasipu nije bilo nigdje hlada, tako da nismo mogli koristiti kratke stanke za odmor. Tu sam osjetio i prve probleme s tabanima koji su me počeli strašno peći i svaki korak mi je bio bolan.

U Kopačevo smo došli predveče, taman prije nego je počelo kratko nevrijeme. Odlučili smo ostati u jednom kafiću dok oluja ne prođe, a po prognozi je trebala trajati oko dva sata. Na kraju je palo svega par kapi kiše koja je samo osvježila zrak te učinila spavanje puno lakšim.

Kopačevo

Kopačevo (mađarski Kopács ), naselje u Osječko-baranjskoj županiji. Nalazi se u Baranji, u sklopu općine Bilje
Smješteno je na samom rubu parka prirode Kopački rit. Selo je bogato nasadima voća i povrća, a razvijeno je i ribarstvo (sportski ribolov). U Kopačevu živi mađarsko stanovništvo. Ovome selu posebnost daje upravo blizina močvare. Povijest ovog sela je vrlo zanimljiva. Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, pri kopanju septičke jame u jednoj kući je pronađeno 11 ukrašenih pretpovijesnih posuda i dvije brončane narukvice. Po tome doznajemo da su ljudi tu živjeli u drugom tisućljeću prije nove ere. Populacija ljudi koji su tada ovdje živjeli bavila se lovom i ribolovom. Na sjevernom dijelu Kopačeva i Rimljani su podigli naselje i utvrdu za obranu od divljih barbara. Naselje se najvjerojatnije zvalo Ad Labores, a njegovi se tragovi još mogu vidjeti na starim zemljovidima beljskog vlastelinstva iz 18. stoljeća.

Izvor: Wikipedija

Odgovori