15. Dan

15. Dan

10.8.2017., četvrtak

Prijeđeno 27,3 km

Ujutro nakon laganog doručka krenuo sam prema Petrovom vrhu. Trebalo mi je oko sat i pol laganog hoda i pola litre vode koja mi je preostala trebala mi je biti dostatna. Dolaskom u dom zatekao sam dom zaključan, što sam i računao s obzirom da je radni dan. Vodu ili nekakvu pipu nisam našao. Jedina jako prljava voda bila je u šahtu za vodovod i u jednoj kanti. No dobro, pripremio sam se za filtriranje i odustao od pranja i kuhanja.
Onda se dogodio slučajni trail magic. U dom je došlo vozilo s dostavom i jednim članom planinarskog društva koji su otključali dom i napravili dostavu. Naravno, ja sam to iskoristio i nadopunio si sve posude s vodom, naručio dupli konjak, jer šljivovice nisu imali, i dva deci vina. Dostava je brzo otišla, a ja sam si pripremio obilni ručak, oprao kosu, obrijao se i oprao malo veša u preostaloj vodi. Čak sam našao utičnicu za struju ispod jednog drva od javne rasvjete gdje sam punio powerbank. Dok se veš ubrzano sušio na suncu ja sam malo odrijemao. Nakon odmora bio sam spreman za civilizaciju. U Daruvaru sam napravio malu opskrbu, u jednom kafiću još dopunio uređaje i konačno ulovio malo interneta i drugog signala za mobilne mreže. Naime, od prije spuštanja u Zvečevo cijelo vrijeme nisam imao signal ni za jednu mobilnu mrežu, a imam ih sve tri.
Ovaj dio puta od Jankovca do Daruvara je dosta zahtjevan i svi budući True Hikeri će morati dobro organizirati logistiku s vodom i biti upoznati da su odsječeni od civilizacije što se tiče bilo kakve komunikacije preko mobilnih mreža. Na ovom dijelu puta, ako se ne daj bože, bilo kome što dogodi nećete moći nikoga pozvati za pomoć. Ja sam po putu sreo samo nekoliko šumara koji su došli nekim makadamima koji presjecaju SPP i naš CLDT.
Kad sam krenuo od Daruvara pravac prema Bjelovaru počelo je grmjeti i stalno se slagalo nekakvo nevrijeme. Ubrzano sam hodao kako bi našao neki zaklon od nevremena koje je bilo sve izglednije. Tražio sam autobusne kućice i prošao sam ih četiri, ali niti jedna nije imala nikakvu klupicu za sjesti. Kad sam došao u mjesto Končanicu konačno sam našao jednu autobusnu kućicu s klupom za sjesti. Tu sam pojeo burek kojeg sam kupio u Daruvaru i zaključio da od nevremena neće biti ništa, pa iako je bilo kasno krenuo dalje ne bi li našao neko pogodno mjesto za bivak. U noći, u jednom velikom mjestu poput Končanice nisam našao niti jedno prikladno mjesto. Tek nakon izlaska iz mjesta, u noći sam opazio jedan šumarak gdje sam napravio bivak i noćio bez kiše i oluje.

Odgovori