11. dan

11. dan
August 11, 2017

Prijeđeno 21,5 km
Probudio sam se iza 6 sati u prekrasnom ambijentu ispred kule Bedemgrad. Na brzinu sam spremio doručak i krenuo prema Paulovcu gdje sam se trebao naći s Igorom Nađom. Spavao sam pod vedrim nebom bez šatora jer je noć bila prekrasna, a nije bilo niti komaraca. Put do Paulovca od Bedemgrada ima oko tri km i žurio sam do tamo da me Igor ne čeka. Stigao sam 15 minuta ranije, a točne upute do Paulovca Igor mi je dao putem telefona. Oni su stigli autom skroz do Paulovca nešto iza mene i čim su izašli odmah sam uočio neke ljude koje sam već upoznao i dvoje mladih ljudi koje do tada nisam upoznao.
Od onih koje poznam je Dragica koja je s nama već pješačila cijeli drugi dan na našem trailu. Zatim, Igorov prijatelj Branko kojeg sam upoznao u trgovačkom centru u Našicama gdje sam se opskrbljivao s hranom. On je samo dovezao Igorovu ekipu i žurno je otišao jer je izbivao s posla, a na večer je trebao prebaciti Igorov Auto do Orahovice gdje smo se taj dan trebali spustiti s traila. Drugo dvoje mladih ljudi su Tamara i Kristijan koji su aktivni članovi planinarskog društva i mladi entuzijasti koji vole prirodu. Čuli su za CLDT i kojim su oduševljeni, a ja već vidim i buduće volontere i članove udruge. Nismo odmah krenuli jer su Dragica i Igor donijeli povrće, burek, vruću kavu iz termosice, rakiju i vina, a ja kao malo dijete nisam znao što bi prije konzumirao.Da sam znao da će mi donijeti ovakvo obilje ne bi prije sat vremena doručkovao. Kada sam pojeo još topli burek i povrće, popio tri kave i kušao rakiju i vino bio sam spreman za polazak na trail. Krenuli smo oko 8 uz moj naputak da ću ja diktirati tempo što su svi prihvatili i cijelim putem pratili moj ritam hodanja.
Na trail taj dan nešto malo kasnije pridružila nam se još jedna osoba koju sam nazvao fantomska Marika, neznajuci da je iza tog imena jedna divna mlada osoba koja trči maratone u treking ligi. No, ta priča o fantomskoj Mariki počinje dan-dva ranije kad mi je Nikola javio da mi se na trailu želi pridružiti jedna mlada djevojka koja bi samnom hodala dan dva. Ja u tu priču nisam želio povjerovati nego sam smatrao da me članovi CLDT udruge zezaju i da mi oni planiraju napraviti neko iznenađenje tako da će mi se netko od njih pridružiti, zato kad god je netko spomenuo Mariku ja sam je ignorirao i nazvao je fantomskom. Ona nam se pridružila ispred Petrovog vrha gdje se sama pojavila usred šume i odmah nam se pridružila na trailu. Uglavnom, društvo Igor, Tamara, Kristijan, Dragica i na kraju Marika, koja je prestala biti fantomska, je bilo više nego ugodno i puno pozitivne energije tako da sam putem prestao razmišljati o nogama ,žuljevima i bolovima koji su taj dan gotovo nestali.
Iako se nisam morao s njima na kraju dana spuštati s traila spustio sam se skroz do Orahovice kako bih što duže bio u ugodnom društvu i kako bih nadopunio baterije za moje uređaje. Spuštanje izvan traila trajalo je nešto manje od sat vremena, a usput smo prošli uz jedan ruševni stari grad nazvan Ružica grad gdje sam odlučio čim sam ga vidio u njemu prenoćiti kada se rastanem s društvom koje me danas pratilo.
Tako je i bilo. Nakon popijene kave i pića u obližnjem kafiću malo sam pripunio oba dva powerbanka i mobitel. Kad je po moju ekipu došao prijevoz ostao sam sam i uputio se prema Ružica gradu gdje sam podigao šator i spremio se na počinak u ambijentu u kojem bi se nekom digla kosa na glavi dok je na mene ovo djelovalo smirujuće, pa čak i onda kada mi je frend objavio na Facebooku – gdje sam postavio par fotki razrusenog grada, da po ovim ruševinama hodaju duhovi.
Duhovi nisu hodali, bar ih ja nisam čuo, ali sam skoro cijelu slušao noć grmljavinu i olujne pljuskove koji su do jutra padali po gradu i mojemu šatoru koji je izdržao sve nalete jakih pljuskova, iako mi je negdje sa strane po podu malo procurilo, što nije bilo tako strašno s obzirom na cjelonoćnu količinu pljuskova koji su mi se sručili na šator. Uglavnom sam ostao suh i preživio prvu noć s olujnim nevremenom.

Odgovori